TRI DECENIJE U RALJAMA DILETANTIZMA: Probosanski patriotizam je futrola, bez povratka ideji nećemo uspjeti!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Nije neka spoznaja da u političkim strukturama koje bi treble biti patriotske orijentacije nema mnogo mudrih, a ni posebno obrazovanih kadrova. Činjenično stanje na terenu najbolji je dokaz da je tako van svake razumne sumnje.

I ta činjenica je opasna spoznaja koja nam budućnost može ugroziti daleko više nego svi antidržavni organizmi u ovakvoj Bosni i Hercegovini.

No, postoji i opasnija činjenica, golim okom vidljiva, a teško promjenjiva. Jer, trideset godina živimo krize i tenzije i sve tri decenije u tom patriotskom korpusu nisu se profilirali oni koji bi po znanju, mudrosti i autoritetu mogli biti ključni ideolozi koji će kreirati strateške pravce djelovanja i načine realizacije zacrtanih ciljeva po crvenim linijama.

Dakle, politika nam ne čita, a i obrazovanje joj je često sporno i pod lupom, a akademska zajednica se učahurila u isključivoj volji za egzistencijalnim prosperitetom, pa i onom znanju koje ima teško dozvoljava da eksploatiše. Sve je postalo roba, sve se kod Bošnjaka plaća, pa i ideologija.

Zato suštinski Bošnjaci, odnosno njihovi politički i akademski prvaci i nemaju ideologije. A bez ideje/ideologije nema one ose koja oko sebe stvara krugove znanja i moći zarad sveopćeg napretka i očuvanja države.

Zato nam se i dešavaju slučajevi u kojima na čelu diplomatije sjedi DIF-ovac sa sumnjivom diplomom, brzopleta baraba na čelu odbrane i razvučena zuza-maza na čelu saobraćaja djeluju kao neukopane haubice koje uglavnom svojim lošim odlukama bombarduju patriotsko tkivo i razaraju državu.

Ali, oni nisu jedini krivci. Jer, da su nam akademici manje mislili o količini odijela i cipela, a više o kreiranju centrifugalne ideje probosansko/bošnjačkog bića, ne bismo tek tako imali neukopane haubice na pozicijama s kojih se navodno predstavlja nas.

Redovno čitam medijsko glasilo koje se zove “Glas sprske”, a koje je faktički prilično dugo uspješna platforma s koje ideolozi srpskog sveta i svesrpskog sabora lansiraju strategije za rušenje BiH, po kojima srpski politički predstavnici djeluju kao po svetom pismu.

Slavko Mitrović, Lučiano Kaluža, Nenad Kecmanović i ini drugi kontinuirano javno daju sugestije političkim predstavnicima u kom smjeru da idu, a ovi ih uglavnom poslušaju, zbog čega danas entitet ima stabilnije i jasnije linije države od same države Bosne i Hercegovine.

Jer, Bošnjaci su između politikantstva i minderaškog diletantizma izgubili ideju države kao nit koja ih i spaja i vodi u istom smjeru. Zbog toga je valjda moguće da u trenutku najsnažnijeg napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine politički prvaci s prefiksom probosanski nisu u stanju sjesti za isti sto i definisati operativni plan djelovanja na odbrani skupo plaćene države.

Ipak, kako rekoh, biti političar ne znači ni biti mudar ni biti pametan, jer svaka ozbiljna i državnička politika oko sebe veže akademsku snagu koja je drži konektovanom na ideju a onda i kreira pravce djelovanja.

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odavno je izgubljena mogućnost kroz koju bi se ideja države i strategija njene odbrane/izgradnje stvarala kroz angažman mudrih akademskih glava. Tamo se zarad lažnog bratstva i jedinstva bave trivijalnim stvarima u stanju kad još samo fali da zapuca da bismo mogli reći “ne može gore!.

To što je ANU osposobljena ne bi smjelo abolirati ostatak akademske zajednice od neophodnosti njihovog aktivnog uključivanja u povratak ideji države Bosne i Hercegovine. Pravni, Fakultet političkih nauka i Filozofski fakultet nisu položili lekciju, jer iz tih rezervoara pameti sve ove godine nije došla ozbiljna ideja, a kamo li ideološka postavka koja bi neukopane političke haubice usmjeriti da rade za državu.

Sve se kod probosanskih/Bošnjaka pretvorilo u tezgarenje, a patriotizam im je prerastao u nekontrolisanu sreću glasanja za “naše” da pobijede u Zvezdama granda.

Jer, tako je to kada nema ideje vodilje i ideologa usmjerivača da nam kažu kako smo na stranputici nestanka. A dok se taj plamen ideologije državnosti i države ponovo ne upali, bojim se da ćemo tumarati u mraku i gledati kako nas neznalice u skupim odijelima prodaju pod maskom kompromisa onima koji jasno znaju i šta im je put i kako se tim putem kretati.

Upalimo plamen, mrak nas je već dobrano progutao!