Trojkin bager u rikvercu: Kako su Nikšić, Konaković i Forto upalili svjetla Dodiku i Čoviću, a zamračili državu po vertikali!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Suočen s ozbiljnom preprekom u liku Milorada Dodika, bager za čijim je upravljačem sarajevska Trojka nekontrolisano se kreće u rikverc i prijeti da ugrozi funkcionisanje entiteta Federacija BiH.

Nervozni i u panici, sarajevski trikolori u partnerstvu s reformisanim europejcem Miloradom Dodikom okovali su Bosnu i Hercegovinu još jednom teškom političkom krizom. Danas stoga sa sigurnošću možemo reći da su najteže krize zagarantovane kada vladaju alijanse koje producira međunarodna zajednica, a tkivno povezuje SDP.
Jučerašnje sjednice Parlamenta Federacije, tačnije njegovog Predstavničkog doma, pokazale su da bager po vertikali gura cijeli sistem u ambis iz kojeg ćemo se ponovo godinama izvlačiti, dok će nam opozicionari iz SDP-a, NiP-a i NS držati lekcije kako oni znaju bolje i kako treba.

Suicidni politički eksperiment premijera Nermina Nikšića da zadrži nivo snishodljivosti izvinjavanjem Draganu Čoviću nije uspio, jer HDZ priznaje samo onaj level snishodljivosti na kojem će Nikšić i bratija iz Trojke da krenu protiv interesa SAD i Bosne i Hercegovine ili bilo koga drugog, a za račun Čovića i kompanije.

I u tom grmu leži sva suština jučerašnjeg parlamentarnog cirkusa. Jer, dio parlamentarne većine koji čine stranke Trojke pojačane NES-om prelomile bi da budu protiv bh. interesa u Južnoj interkonekciji, ali protiv interesa SAD nisu smjeli. U tim interesima, pojačani opozicijom iz SDA i DF-a, preglasali su HDZ i usvojili sastav Komisije za stručnu ocjenu za izdavanje urbanisti0čke saglasnosti na projektu Južna interkonekcija.

Problem je potom nastao na redovnoj sjednici, jer je parlamentarna većina “pukla” zbog ljutnje HDZ-a i sjednica je završena prije nego što je i počela. Pao je dnevni red.

A onda su megafoni i megafončići HDZ-ovih partnera krivicu za propast redovne sjednice pokušali prebaciti na opoziciju, zaboravljajući da ih je samo koji sat ranije ta ista opozicija spasila sukoba s američkim interesima.

Naslovnicama portala odjekivali su jecaji Damira Mašića (SDP), Sandija Salkića (NES) i predsjedavajućeg Predstavničkog doma Dragana Miokovića (NS). Prva dvojica direktno su optužili opozicionu SDA zašto im nije dala ruke da oni glume vlast i izigravaju stručnjake. Treći je prozvao sve, samo nije bio u stanju da pogleda i krivce potraži oko sebe.

Neki su mi spočitavali kada sam projekat Trojka nazvao Murphyevim obdaništem, i bili su u pravu — izvinjavam se djeci u obdaništu, ona su ozbiljnija u svom igranju od ovog političkog obdaništa.

Jer, ko bi ozbiljan usudio se okriviti za propast sjednice stranku za koju su trikolori uglas govorili “nikada s njima”. Ko bi se bavio djelovanjem opozicije nakon što je pristao da jednokratnim izmjenama Ustava u opoziciju ode politički jači dio parlamenta, a u vlast slabiji. Kome politički ozbiljnom treba da ga “vadi” opozicija koju predvodi stranka zbog koje je nastala krilatica “neka ne bude SDA, pa makar bilo gore”.

Gore je bilo, a optimistične prognoze najavljuju najgore tek dolazi. Jer je i bez posebne analize lahko utvrditi da je mehanizam koji danas upravlja Federacijom BiH sastavljen od interesnih satelita koji djeluju po nalogu svojih vanjskih i unutrašnjih patrona, a ne po volji naroda koji ih je birao.

U toj matematici jasno je da se svaka odluka donosi s figom u džepu — ili za račun Dragana Čovića, ili Milorada Dodika, ili da bi se udovoljilo ambasadorskim tabelama prioriteta. Građani su samo kulisa za pressice i viralne statuse na društvenim mrežama.

Paradoksalno, opozicija koju su iz sveg glasa izbacivali iz vlasti sada im krpi rupe i spašava lice pred stranim ambasadama. SDA i DF, protiv kojih su na sav glas mahali floskulom o „promjenama“, danas su jedini faktor političke stabilnosti u zemlji koju je Trojka svojim avanturizmom i dodikofilijom bacila u institucionalni kolaps.
Kad politička elita dođe u situaciju da opoziciji prebacuje što ih nije spasila od sopstvene nesposobnosti i da im nije dala ruku da zajedno izigravaju eksperte, onda je jasno da nemamo vlast — nego improvizovani kabare od grupe ljudi čije političko trajanje mjeri isključivo tuđi interes, a ne volja birača.

Ako je iko imao dilemu, jučerašnji parlamentarni haos potvrdio je: projekat Trojka nije nikakav reformski iskorak, nego eksperiment međunarodne zajednice nad jednim napaćenim narodom. Eksperiment u kojem su pokusni kunići građani, a laboratorijski tehničari Schmidt, Murphy, Sarrazin i ostali.

Federacija BiH danas funkcioniše kao improvizovano gradilište bez glavnog inžinjera — s bagerima koji voze u rikverc, s nesposobnim šefovima smjene koji se glođu ko će biti šef kantine i s radnicima koji samo čekaju trenutak da sve ostave i pobjegnu glavom bez obzira.

A cijena tog eksperimenta bit će nova zaduženja, nova ustupanja, nova nacionalna potčinjavanja i nova pravna rješenja krojena u kabinetima koje niko u ovoj zemlji nije birao. I zato — najteže krize tek dolaze.
I svi oni što su vjerovali da će ih Trojka odvesti naprijed, nažalost, uskoro će se uvjeriti da su samo statirali u još jednom političkom rikvercu. I to bez mogućnosti da iskoče iz kabine prije nego što nas zajedno odvezu ravno u zid!