Članek

Piše: Rasim Belko

DVA DOGAĐAJA, JEDNA ODLUKA Države Bosne nema za stolom na kojem je njena sudbina!

Ignorantia voluntaria! Opasniji je izbor da namjerno ne znaš od svih snaga koje napadaju dok si svjestan.

Sa tribine u Beogradu (Foto: Fakti.org)

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

U sarajevskoj kotlini horizont odavno ne postoji, zamijenili su ga magla samodopadnosti i dim od jeftinih intriga. Dok se svijet premješta, reže, preslaže i odlučuje, ovdje se još vaga ko je kome ukrao ideju za predizborni plakat.

Važne vijesti s obzora teško dopiru do ove doline gluhih, jer su preglasane lokalnim zavrzlamama i vječnim pitanjem "ko je čiji". Budućnost države polako se kroji van našeg vidokruga, što je mnogima i drago — jer manje se mora misliti, a više može kukati. Ionako nam je ovdje uvijek neko drugi kriv što smo tu gdje jesmo.

Kod nas političari nisu zakazali, jer ih zapravo odavno i nemamo. Sudbinu smo povjerili infantilnoj bratiji koja bi na papiru izgubljene i svezane koze tražila mjesecima, a kamoli ne ugrozila državu izloženu olujama sa svih strana. One što nas direktno pogađaju i one što nas slučajno zakače, sve jednako lome ovaj truli prag na kojem sjedimo i čekamo da neko drugi ugasi požar. A mi, kao i uvijek, zauzeti važnijim poslovima — brojanjem čijih je deset deka zla teže.

Mediji i takozvani politički mislioci posebna su, gotovo tragikomična priča. Obnevidjeli od svakodnevne potrebe da dokazuju vlastitom egu da još nešto znače u ovom ideološkom rasulu, mediji bauljaju između vlasničkih interesa, krpljenja budžeta i širokopojasnog spektra obavještajnih mreža koje Bosnom i Hercegovinom šetaju kao po vlastitom dvorištu.

Umjesto da trasiraju puteve javnog mnijenja od državotvorne važnosti, oni uglavnom trasiraju puteve do novih grantova i sponzora objektivnog i nezavisnog novinarstva koje ovisi samo o donatorima. Politički mislioci — mada je to otužno pretenciozan termin za ovdašnju salonsko - klikerašku čaršijsku pamet — već odavno sjede ispod stražnjica iste one infantilne bratije koju zovemo političarima. Stolice na kojima sjede, međutim, dobro su tapacirane unosnim honorarima i zaposlenjima za bližu i dalju familiju, pa im se iz tog položaja teško diže bilo kakva ozbiljna misao.

Dok se ovdje još vode epske rasprave o tome ko je kome šta rekao na društvenim mrežama i koliko je čiji sin dogurao u javnom preduzeću, dvije stvari su se desile gotovo neprimjetno, ali će nam se obiti o glavu brže nego što ovdašnji mudraci stignu sklepati novu teoriju zavjere.

Skup narodnjaka u Sarajevu

U Sarajevu je, kao lopov pred zoru, prošla delegacija evropskih narodnjaka — iste one bratije iz koje je i Ursula von der Leyen — a naši domaći „državotvorci“ (SDA, HDZ, HDZ 1990, PDP) potrčali su na sastanak kao školarci po sendvič, dok je SDS, vječiti kandidat za nešto, sjedio sa strane, kao i BiH na evropskom putu.

Paralelno, u Beogradu se okupila ekipa iz „srpskog sveta“, stratezi i crtači novih karata za ovu vukojebinu, s govornim naslovom koji ni ne pokušava biti diskretan: Bosna i Hercegovina u slijepoj ulici – 2025. godina raspleta. Sve, naravno, umotano u debelu maglu tajnovitosti, jer zašto kvariti raji dan informacijom da neko tamo već piše scenario za njihovu budućnost.

Kad u toj slagalici spojiš imena Nenada Kecmanovića, Tanaskovića, Ćeranića i ostalih političkih proroka s jedne strane, i ovdašnje tapkaroše vlasti s druge, jasno je da nam se juha pristavlja, a mi, kao i uvijek, za stolom sjedimo posljednji.

Tajming dešavanja je ključan. Ali je i porazno — gotovo zlokobno — da bosanska ili ti bošnjačka politička misao ne samo da nema jasnih i planskih akcija, nego je potpuno slijepa na događaje koji već danima, ako ne i godinama, jasno pokazuju put u duboku krizu i potencijalni kolaps države.

Kao da su decenijske lekcije političkih poraza, koje su uslijedile nakon ranijih beogradskih sastanaka i dogovora svesrpskih mudraca, izbrisane iz kolektivne svijesti. Umjesto da se na njih ozbiljno reaguje i da se pronađu strategije zaštite države i njenih vitalnih interesa, mi opet tonemo u isto političko blato, nesposobni da izađemo iz začaranog kruga inertnosti i površnosti.

Ako povežemo dva pomenuta događaja — onu nevidljivu, ali ključnu posjetu evropskih narodnjaka u Sarajevu i paralelnu beogradsku tribinu - teško je govoriti o ikakvom pozitivnom raspletu unutrašnje krize. Za istim stolom, s jedne strane, bit će stranke iz Sarajeva i Mostara, uz podršku banjalučke opozicije, dok će s druge strane sjediti Dodik, sa već uveliko poznatom i preciziranom strategijom - traži sve, uzmi što si zacrtao... Ovakva podjela nije samo politički problem — ona je preteča konačnog raspleta koji može biti koban po državu.

Pitanje je hoće li se konačno u Sarajevu pojaviti politički, pravni ili neki drugi akademski duhovi - ljudi koji nisu samo spremni da reaguju na ovaj izazov, nego i da formuliraju jasne, dugoročne strategije i planove za državu koja, paradoksalno, danas ovisi o svima osim onima koji je smatraju svojom domovinom. Bez takve budnosti i spremnosti na djelovanje, možemo se suočiti s daleko težom katastrofom — razbijanjem države i gubitkom suvereniteta.

Svaka nova odgoda ili ignorisanje realnosti neće samo produžiti agoniju, nego i povećati cijenu koju će naša država, njeni građani i buduće generacije morati platiti. Vrijeme za budnost, odgovornost i istinsku državotvornost nije prošlo — naprotiv, ono je sada ili nikada.

Ili ćemo se konačno suočiti s realnošću i krenuti putem zaštite naše zemlje i njene budućnosti, ili ćemo prihvatiti sudbinu promatrača vlastite propasti.

Dok se o Bosni odlučuje iza zatvorenih vrata, mi smo ti koji smo izabrali da budemo bezglasni i nevidljivi. Nije ovo samo propust — ovo je samoubilački pohod na vlastitu državu. Ako sada ne pokažemo snagu, uskoro neće biti ni Bosne ni nas da o tome kukamo.

Ignorantia voluntaria! Opasniji je izbor da namjerno ne znaš od svih snaga koje napadaju dok si svjestan.

#SDS #RasimBelko #Sarajevo #SDA #Beograd #Bosna #izdvojeno #Mišljenja #PDP #Patria #Hercegovina #HDZ #BIH #političkamisao