Smrt Miće Mićića pokazala razmjere bogaćenja političara u BiH, 'krive rijeke' niko ne ispravlja

Piše: Ernad Metaj

Nedavno održana ostavinska rasprava o imovini bivšeg gradonačelnika Bijeljine Miće Mićića koja je ostala poslije njegove smrti ponovo je otvorila temu o načinu stjecanja bogatstva političara u BiH. 

Uspon od nastavnika u školi do multimilionera Mićić je očigledno samo mogao zahvaliti politici. Desetine stanova i poslovnih prostora od Bijeljine do Beograda i Novog Sada, imanja s nekretninama oko Bijeljine pokazala su da je Mićić bio jedan od najbogatijih političara u BiH. Uz to, iza Mićića su ostali puni brojni računi u nekoliko banaka. 

Manji dio toga Mićić je prikazivao kroz imovinske kartone u kojima su bile prikazane nekretnine vrijednosti ispod milion maraka i godišnji prihodi do 100.000 maraka, ili oročena štednja do 25.000 maraka. Prema prikazanom u imovinskim kartonima, iako je Mićić skoro dvadeset godina proveo na visokim političkim funkcijama čini se da bogatstvo koje je ostalo iza njega nije zaradio od onoga što je prijavio.

To me podsjetilo na priču iz Goražda gdje su dobro upućeni u politička dešavanja tvrdili da jedan načelnički mandat vrijedi najmanje milion maraka. Kako god sam sabrao to je najmanje četiri puta više nego što se zvanično zaradi. Ostalo je što bi u BiH rekli na „kafu“ za razne pogodnosti koje se ishoduju investitorima, a posebna priča su tenderi i veliki projekti koji se realizuju tokom mandata.

-    Za sada, pod ovim imenom, radi zapravo protiv naroda i protiv njegovog interesa. Svega ima, samo nema narodnog interesa u igri. I zato mi propadamo. Zato smo mi uspjeli od bogate zemlje postati siromašna država, odnosno, postati država siromašnih građana. Ako u bogatoj zemlji i ako od bogate zemlje napravite siromašnu državu, onda je to siromaštvo proizvedeno. Ono nije posljedica činjeničnog stanja stvari, nego upravo posljedica nepotizma, pljačke, otimačine, prevare i svega ostalog, što je osiromašilo i narod i državu. Uvijek se neko bogati na nečiji račun, riječi su profesora Esada Bajtala od prije nekoliko godina koje vrijede i danas.

Neefikasno sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH, smatra Mapes-Nidiek, autor knjige „Balkanska mafija“  Pokazalo se to i u slučaju Pandora u kojem je ceh mutnih radnji visokopozicioniranih političara samo platila „moralna vertikala“ oličena u bivšem direktoru UIO Kemalu Čauševiću. Tužilaštvo je na početku tvrdilo da je mutnim radnjama država ojađena za oko 2 milijarde maraka koje su tokom procesa isparile, kao i imena lidera stranaka za koje je Čaušević radio.

O bogatstvu Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića se može samo nagađati. Veliki dio njihove imovine nisu knjižili na svoje ime, a ono što se zna vrijedno je po nekoliko miliona maraka. Što su političari bogatiji penzioni fondovi su siromašniji, a gomilaju se i dugovanja javnih preduzeća prema državi, pa bi se moglo zaključiti da novac umjesto u budžetske kase curi na privatne račune.

Da političari ne prezaju ni od čega, pokazalo je i lažno prijavljivanje zakupnine stana poslanika i delegata u parlamentima, što je građane BiH koštalo skoro milion maraka. Politike oličene u tim ljudima ne žele BiH u EU jer će svi morati položiti račune, ali i preuzeti manire politike sa zapada gdje se i za najmanju laž, ili nepravilnost podnosi ostavka. Tako je bivši predsjednik Njemačke Kristijan Vulf (Christian Wulff) je morao podnijeti ostavku zbog toga što je optužen da je od svog prijatelja pokušao dobiti kredit s povoljnom kamatom, od koga je odustao.

Bez toga lideri stranaka mogu ispravljati „krive rijeke“ kako bi uljepšali svoja imanja, ili iz budžeta častiti sina s nekoliko miliona maraka, jer je to „bolje nego da se drogira“.

Zato su drogirana tužilaštva koja ne mogu dokazati ni ono što i svaki laik vidi, baš kao u vicu o mostu u BiH kada je delegacija iz SAD - a pitala političare u BiH koji su im priredili nezapamćenu gozbu od čega su to mogli priuštiti. Domaćin ih je pitao da li vide most između dva brda, a oni su rekli da ne vide. Pa eto, odatle!