Članek

'Non paper' realpolitika i stabilnost suverenih država

Konkretno historijski govoreći, to znači da je poprimio značenje koje mu je već nametnula savremena politička praksa

(Patria) - Pod pojmom realpolitike značajan dio naše javnosti tumači taj pojam kolokvijalno, dakle kao politiku koja se provodi racionalno, efikasno i pragmatično u datom društvenom ili
internacionalnom političkom okolnostima. Međutim, još od kraja 18. stoljeća ovaj pojam, koji je nastao u Njemačkoj, realpolitika, dobijao je najčešće sasvim drugo značenje, kako po opsegu tako i po sadržaju pojma, dakle kao vođenje politike nasuprot svake etike, morala i humanizma, kazao je Adil Kulenović na Krugu 99 na temu „Non paper “ realpolitika i stabilnost suverenih država.

Konkretno historijski govoreći, to znači da je poprimio značenje koje mu je već nametnula savremena politička praksa.  Mi u BiH imamo stvarne razloge da se oslanjamo na najbolje vrijednosti savremene civilizacije i  standarde demokratskih država i prosperitetnih nacija. Oni su nam uvijek bili najpouzdaniji saveznik i oslonac u odbrani i izgradnji države. Ali i istovremeno, potrebu za najvećim senzibilitetom prema razumijevanju tokova, ciljeva i metoda realpolitike. Jer tokom rata za Bosnu i Hercegovinu tu smo lekciju gorko naučili. Samo da pomenem činjenicu da je Republika BiH primljena kao ravnopravna članica Ujedinjenih nacija ali to nije bila dovoljno da sile realpolitike umjesto ispunjavanja obaveza iz Povelje UN na zaštiti svoje punopravne članice nametnu upravo njoj embargo na oružje, pravo da se bar brani ravnopravnim sredstvima.

Ili da nakon presuda institucije Haškog Tribunala, koju su svojom rezolucijom uspostavili, za udružene zločinačke poduhvate i genocid, proglase ništavim oktroisani Ustav čije se manjkavosti danas obilato koriste za urušavanje države i njenih institucionalnih kapaciteta, insistiranjem na „drvenom željezu“, troetničkom političkom tijelu i kolektivnim pravima, mimo sav civilizirani svijet.

S pravom možemo tvrditi da je realpolitika internacionalnih aktera bila nasuprot vlastitim proklamacijama, rezolucijama, standardima i obećanjima uvijek onda kada su njihovi vlastiti
interesi, ogoljeni geostrateški i drugi, bili ispred i mimo pravde i pravičnosti, vrijednosti liberalne demokracije i stabilnosti suverenih zemalja. A posebno u ovoj neolibelarnoj epohi, kada se do ekstrema eksploatiše sintagma o politici za koju su samo interesi vječni. Zato s pravom moramo danas govoriti o non paper realpolitici, kao pojmu čiji će obrisi i sadržaji
danas predmet naše pažnje. 

Ali, pouzdanje koje smo dobili historijski, toliko puta do sada u zaštiti i odbrani bosanske države, treba još jasnije biti pokazano javnim i glasnim govorom da BiH više nikada neće biti moneta za potkusurivanje ni ugarskih, ni aspiracija susjednih zemalja koje su i samim činom potpisivanja Dejtonskog sporazuma priznali vlastito učešće u ratnoj destrukciji i agresiji na BiH. Koliko god bile ratnohuškačke neformalne ideje koje su do sada plasirane, danas moramo sagledati trezveno naše postupke u ovim i budućim okolnostima.

Moramo imati u vidu da svaka neprincipijelna i surova realpolitika, i bez nasilja, ali podzemnim pritiscima, nameće metod kompromisa, koliko poželjan među ravnopravnim partnerima, toliko i uvijek na štetu slabijeg po realnim kapacitetima raspoložive vlastite sile. Niko razuman se neće usuditi da podrži paljenje „brda baruta na Balkanu, ali će na non paper
fonu nastojati prisiljavati strane na štetne po suverenitet ugroženih non paper-om država putem neprincipijelnih i silom raznih pritisaka nametnute kompromise. U slučaju BiH, moraju se odbiti takvi non paper efekti koji bi vodili kompromisima sa akterima koji će se tek razotkriti na javnoj sceni. Osnovni cilj post non paper silnica biće odustajanje od izgradnje građanskog državnog uređenja, liberalne demokracije i suverene bosanke nacije, države ravnopravnih i jednakih građana i u ljudskim i političkim pravima.

Izmjene Izbornog zakona i Ustava biće prvi na tom udaru i ispitu. Apeliramo na našu javnost, medije, političke aktere, akademsku zajednicu i nevladine organizacije da ne ponove teške greške iz vremena Memoranduma SANU od prije 34 godine, kada su se vodile jalove rasprave da li je on nepostojeći ili nevažni dokument, dok su se uveliko na negovoj matrici pripremali i odvijali ratni planovi i ocrtavale namjere. I propagandistička manipulacija i euforija takođe. Duh Memoranduma SANU odzvanja danas u onom što je plasirano kroz „nepostojeći“, tzv. „Janšin“ non paper dokument, istakao je.

#BiH