Jagodić Vujić za NAP: Rudarenje litija je dvostruko opasno - zagađuje pitke vode i zrak u krugu od 200 kilometara!

Piše: Rasim Belko

Realna opasnost i posljedice mogućeg iskopavanja rude iz koje se dobija litij u Bosni i Hercegovini još je tema na marginama društveno - političkih zbivanja. Rijetki pišu i govore o problemu koji bi mogao ugroziti ljude, ali i biljni i životinjski svijet u krugu od 200 kilometara od mjesta gdje bude iskopavan litij.

Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja “Eko put” Bijeljina, koje je članica EKO mreže BiH, za Patriju govori o ovom problemu i činjenici da su istraživanja obavljena mimo znanja lokalnih zajednica u neposrednoj blizini prostora na kojem je istraživana ruda iz koje se dobija litij.

“Nažalost niko od nas nije znao za istraživanja na Majevici koja su počela još 2018. godine i koja su završena u februaru mjesecu ove godine. O svemu tome javnost je saznala prije dva, tri mjeseca kada je priča izašla u javnost. Sve je to urađeno protivno principu uključenosti javnosti u proces donošenja odluka, ja se ne sjećam da je bilo ikakvih javnih rasprava”, kaže Jagodić Vujić i dodaje: “S druge strane, istraživanja su završena, šteta je već napravljena. Trebalo bi uzeti uzroke vode i slično pa da se vidi da li je već došlo do zagađenja i ako jeste koliko je štete učinjeno”.

Prostor koji bi bio ugrožen štetnim posljedicama iskopavanja litija predstavlja skoro pola Bosne i Hercegovine.

“Kada je riječ o nastavku radova, vidjet ćemo da li će to ići kako su već zamislili, obzirom da nije u pitanju sao općina Lopare, nego popriličan broj općina i gradova - Bijeljina, Ugljevik, Brčko, Tuzla, Teočak, Čelić, Sapna. Sve te općine nalaze se otprilike u krugu 50 metara”, ističe Jagodić Vujić.

Jagodić Vujić: Rudarenje litija je dvostruka opasnost

Navodi da litijum kao litijum nije problem, ali je problem ono što zovu zeleno rudarenje, koje ne poštuju iako pokušavaju prikazati javnosti da je to savremeni način gdje dolazi do manjih zagađenja.

“Nažalost koristi se sistem sapiranja, ogromne količine kiselina kao što je sumporna kiselina, hlorovodonična kiselina…Sumporna kiselina pomiješa se s pitkom vodom, zagrijava se od 240 do 260 stepeni i pod velikim pritiskom se upumpava u frakciju, odnosno izbušenu rupu na dubini od tri do pet kilometara. I onda taj materijal koji se nalazi na dubini nekoliko kilometara izbaci na površinu. Tu se pomoću hlorovodonične, sumporne i borne kiseline čisti od kamenja i stijena, da bi se izdvojio materijal”, govori sagovornica patrije iz NVO “Eko put”. .

Pronaći drugi način

“Mi od tog procesa takozvanog zelenog rudarenja imamo duplu opasnost. Imamo opasnost zagađenja podzemnih voda i još veću opasnost atmosferskog zagađenja koje će izazvati sapiranje stijena i izbacivanje rudde na površinu. To atmosfersko zagađenje je opasnije, jer zbog utjecaja vjetrova zagađenje može da se proširi do 200 kilometara u krug. Zamislite tu kiselinu pomiješanu sa zrakom koja padne po biljnom i životinjskom svijetu, ali i da mi ljudi udišemo takav zrak”, riječi su Jagodić Vujić. .

Iz Eko mreže Bosne i Hercegovine, kako kaže Jagodić Vujić, smatraju da se treba pronaći drugi način i rješenje da zemlja ostane nezagađena, a da se tih tri procenta bijedne rudarske rente mogu zaraditi na drugi način, prihvatljiv za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine.

“Borba građana Loznice u Srbiji sa istim problemom još traje, a počela je 2019. godine. Izostanak reakcije na projekat iskopavanja litija u BiH je ponajviše zahvaljujući medijima, koji uopće ne proslijede te informacije javnosti”, zaključuje predsjednica NVO “Eko put” Snežana Jagodić Vujić u razgovoru za Patriju i najavljuje da EKO BiH ima u planu određene aktivnosti za naredni period.

Činjenica da se malo govori o ovom problemu i da je on sveden na lokalne samouprave koje direktno pogađa dokazuje tezu da se današnji vlastodršci, kako kod nas, tako i širom svijeta, brinu isključivo o profitu.

S druge strane, evidentan je i strah stručne, akademske zajednice da govori o potencijalnom uništenju prirode, ali i zdravlja ljudi, s obzirom na to da je više profesora stručnih u ovoj oblasti odbilo poziv da razgovaramo o svemu.