Prst u oko Schmidtu, šamarčina Americi: Republika srpska je nova državica u nastajanu, Bosna i Hercegovina u nestajanju!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

I dok su mnogi dolazak pomoćnika američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena za evropske i euroazijske poslove Jamesa O'Briena u Sarajevo vidjeli kao potvrdu predanosti Sjedinjenih Država za opstanak Bosne i Hercegovine, sve su prilike da je samo jedan lider u suštini shvatio njegove riječi i krenuo u akciju.

U političkoj orbiti Sarajeva, koja je sve ograničenija i po prostoru i po djelovanju, po tradiciji su olako popušili lulu mira i obećanja, nesvjesni da se iza dima koji ostaje poslije O’Briena krije nova, još opasnija agenda politika koje Bosnu i Hercegovinu namjeravaju rasturiti.

Republika srpska nije država, reče O’Brien, a bošnjački, bosanski i ko zna koji sarajevski politikanti povikaše “tako je”, i odoše u mahale da se rahat svađaju oko čaršijskih mahinacija i muhabeta.

Onaj koji je, sve su prilike, najpažljivije slušao, još bolje razumio je Milorad Dodik, a s obzirom da se za razliku od čaršijskih politikanata on okružio pametnim i školovanim insanima, bilo mu je jasno šta raditi. Jer, Dodik i njegovi čuli su i nastavak O’Brienove poruke - “Republika srpska nije država, jer nema atribute državnosti”, reći će O’Brien, a Dodik poskočiti i reći - evo ga drugovi, fale nam atributi.

Republika srpska ima Vladu, Parlament, sudstvo, policiju, još joj fali teritorija pa da zaokruži posljednju atribuciju državnosti. “Teritorija je vlasništvo Rs, samo nek onaj Schmidt nešto pokuša, pa će vidjeti”, poručivao je Dodik, a istovremeno upreg'o sve saradnike i poslušnike da osiguraju teritoriju za prvu srpsku državu s ove strane Drine.

I polako, ali sigurnim korakom Dodik korača ka ostvarenju cilja. Na Jahorini je partijskom čovjeku prodao 56 dunuma zemlje, a odluka o konačnoj transakciji uskoro bi trebala biti objavljena u Službenom glasniku Rs, čime će posao biti završen. Završen je posao i u Čelincu, gdje Vlada Rs daje 16 dunuma za izgradnju stambenog kompleksa “Borik”.

I tako, kvadrat po kvadrat, dunum po dunum, Milorad Dodik sebi gradi palaču besmrtnosti u srpskom narodu, a tom narodu Republiku srpsku na uzurpiranoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Naravno, ima tu i dosta za Dodikove kumove, tajkune, porodicu, ali kad dobiješ državu i to sve mirnim putem, koga onda briga.

Christiana Schmidta bi trebalo da je briga. On je visoki predstavnik i morao bi reagovati, jer Rs krši Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom i tu imovinu direktno pretvara u imovinu entiteta.

Ali, Schmidt šuti, ne odgovara ni na medijske upite, valjda u uvjerenju da ima pravo da ga boli neka stvar za Bosnom i Hercegovinom sve dok je dobro plaćen i povremeno potplaćen da istu tu imovinu prepusti strancima koji su ovdje došli da se obogate.

A bogate se trenutno u Varešu, gdje kopaju naše rude, ubijaju naše šume, vode i u konačnici ljude. To su im omogućili upravo Schmidt, ali i premijer FBiH Nermin Nikšić kojeg nam je nametnuo taj Schmidt.

Nedavno sam rekao da će pričom, projektom ili šta god to bilo o litijumu na Majevici Milorad Dodik otkupiti nezavisnost, odnosno državnost Rs. I to što se Schmidt pravi mrtav direktno se može dovesti u vezu s iskopavanjem litija povrh Lopara. Baš kao što se pravio mrtav i na Varešu. U toj igri, win-win situacija je i za Dodika i za Schmidta, ali i za Vučića, koji će bez mnogo prljanja ruku ostvariti svoj san o sebi kao caru Lazaru koji vlada od Beograda, preko Podgorice do Banjaluke.

I ma koliko bilo bolno napisati, još bolnije priznati, GRANICA IPAK POSTOJI! To je granica između nove balkanske državice u nastajanju i hiljadugodišnje države u gašenju!

Jer, kada Dodik okonča proces finalizacije posljednje atribucije državnosti, lahko će on pronaći onaj “trenutak koji sanja” da otcijepi Republiku srpsku. Lahko će ga pronaći, jer će imati sve elemente državnosti, a svijet, Zapad i ma kako ga mi zvali će uvijek puno lakše pristati na mirno cijepanje oronule države Bosne i Hercegovine, nego na novo krvoproliće na Starom kontinentu.

Volio bih da griješim, ali sam prilično siguran da sarajevska čaršija neće progledati i da će još teže profunkcionisati u pravcu zaštite države Bosne i Hercegovine i njene teritorije.

Ali sam apsolutno siguran da će i onog trenutka kada Dodik završi posao u toj sarajevskoj čaršiji vjerovati u prijateljstvo i pomoć nadasve američku, jer da su u Sarajevu postojale naznake realpolitike na patriotskim osnovama, Dodik se nikada ne bi ni usudio krenuti u priču o nezavisnosti Rs.

Bosna je onomad šaptom pala i nismo se baš pitali, ali ovaj put velike su joj šanse da padne i tako sadašnje političke generacije obilježi vječnim mastilom sramote i izdaje. Jer, sve dok je udobnost jastuka na minderu bitnija od države te države neće ni biti. Možda će opstajati na tankim nitima moranja, a vrlo moguće i nestati, jer možda je nismo ni zaslužili!

I za kraj, znam visoki da si zauzet povezivanjem Našista i fašista, ali gospodine Schmidt, pronađi vremena, čekam odgovor!