TRETEN SIE AB, HERR SCHMIDT Gavran upao u vlastitu zamku, hoće li Džudžan u kavez!?

Piše: Rasim Belko

Sedam godina poslije (sada zatvorenog) Fadila Novalića Južna interkonekcija kao američki interes u Bosni i Hercegovini mogla bi pronaći pukotine u bh. sistemu vlasti i poteći nepovratnim putem realizacije.

Ukratko, u tih sedam godina gledali smo scenarij u kojem je američka politika strateškim greškama u kreiranju bosanskog lonca direktno pomagala onima koji su iz nekih svojih taktičkih pozicija direktno rušili američke interese.

Iako je između 2018. i 2022. godine Dragan Čovići kao prvi Hrvat HDZ-a BiH bio ključna poluga kojom je blokiran sistem u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, cijenu tih blokada platili su Stranka demokratske akcije i njen premijer. Stranka je nasiljem nad vladavinom prava i Ustavom nezavisne države svrgnuta u opoziciju pod cijelim serijalom optužbi, a mnogi se slažu da je ključna bila to što nisu bili dovoljno dobar partner američkoj administraciji.

Danas pak vidimo koliko su to bili pogrešni zaključci, jer ista ta SDA uz ostatak opozicije vadi kestenje zbog kojeg je svrgnuta s vlasti iako je politički izdominirala na izborima 2022. godine. S druge strane Fadil Novalić kao američkim partnerima “nekooperativni” premijer FBiH platio je cijenu slobodom, odnosno zatvorskom kaznom za koju i Ustavni sud BiH kaže da je odrezana mimo zakona ali mu je ne smije promijeniti, jer tu iza ugla ima jedan Gavran koji sve nadgleda.

A Gavran je skoro cijeli mandat bio u dobroj strateškoj poziciji. Iz gnijezda smještenog u srcu glavnog grada ove države kontrolisao je i upravljao društveno-političkim kretanjima u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć Christiana Schmidta srušio je pravila, svrgnuo SDA, osudio Novalića i na vlast instalirao projekat koji je uveliko sam i kreirao, a sačinjen od političke nedonoščadi opterećene crnim zapisima o kartelima, mafiji, korupciji, tenderima.

U takvoj vlasti najbolji mu je partner bio onaj zbog kojeg je rušio sve pobrojano, Hercegovačko mitsko biće poznatije kao Džudžan, odnosno Dragan Čović. Međutim, Gavran je pretjerao pa je Džudžan pomislio kako mu je sve dopušteno. Osilio se dovoljno da postane prepreka američkom interesu koji državni sekretar Antony Blinken jasno podcrtava u pismu šefu bh. diplomatije.
I tu dolazimo do raspleta zbog kojeg je jasno da Christian Schmidt mora odstupiti s pozicije visokog predstavnika. Ispao je dovoljno diplomatski nepismen da bude pijun u rukama Gavrana. Ako znamo da je uz takav teret Schmidt opterećen i ozbiljnim političko-diplomatskim konekcijama sa Zagrebom jasno je da više ne postoji ni postotak kredibiliteta koji bi morao imati visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. I ne vjerujem da je potrebno nabrajati šta je sve loše Schmidt uradio otkako je kročio u BiH. Zato, Treten Sie ab, Herr Schmidt!

Jer Gavran ili da ti bude jasnije Michael Murphy odlazi za koji dan ili mjesec i u SAD-u ga čeka neki prašnjavi ured kao kazna za poigravanje s američkim interesima i ugledom. U Washingtonu su možda i previše bili strpljivi, a vjerovatno su željeli izbjeći diplomatsku sramotu da povlače ambasadora koji je u nekoj balkanskoj državi pravio vlast s onima za koje je znao da su opterećeni korupcijom, mafijom, kartelima i secesijom.

Gavran se sapleo o postavke vlastitih zamki pa je danas bio primoran pokunjeno sjesti sa onima koje je svrgavao i onima kojima nije dozvolio da budu vlast. I oni su mu izašli u susret, što je po Gavrana mnogo teža opcija.

A dok je Gavran tražio pomoć od SDA, Demokratske fronte, Stranke za BiH i NES-a, Džudžan je mudro šutio. Jer, Džudžan je mudriji od lisice. Svjestan je da je napravio ključnu stratešku grešku - pomislio je da će Murphy trajati vječno.

Zato ga Gavran i nije pozvao, odašiljući mu time poruku da se grdno prevario kada je pomislio da će biti bijeli anđeo. Stoga je više pitanje vremena nego mogućnosti kada će Džudžan u kavez.

A vala je predugo je ova hercegovačka mudrica prodavala ono pod bubrege i domaćim i međunarodnim faktorima. Ostaje nejasno hoće li kavez biti u obliku crne liste ili iste one ćelije u kojoj je danas Fadil. A priča se, ne znam je li tačno, da je i Gavran obilazio te ćelije po Vojkovićima i tražio podatke. Možda je gledao gdje je najbolje smjestiti Džudžana, ko će ga znati.

Na kraju dana Bosna i Hercegovina može odahnuti. Jer i gavranima i vrapcima na grani je danas jasno da su odluke američkih i evropskih partnera u Bosni i Hercegovini bile katastrofalne. Isto tako je jasno da Schmidt nema kredibilitet da ostane visoki predstavnik. Još je jasniji problem Gavrana i Džudžana. A najbolje od svega je što nam stiže američki plin, pa je blizu vrijeme da polako skidamo energetske okove sibirske mečke.

I to je sve posljedica kritično loših odluka Gavrana s Marijin Dvora. Ali, ko u Bosni drugom jamu koma, sam u nju upadne. Još kad znamo da je u jami plin, e onda je belaj, zar ne Gavrane!