Crna je budućnost društva koje grobara plaća više od direktora škole!

Piše: Rasim Belko

Mladi odlaze, godinama je već floskula kojom nas na demografsku kataklizmu upozoravaju političari, analitičari i statističari. Prognoze su odavno crne, a Bosni i Hercegovini se predviđa da će za nekih 30-ak godina biti zemlja staraca, a to de facto znači država i društvo koje nema snagu da se razvija.

Političke neznalice se u nedostatku kreativnih rješenja često tokom kampanja koriste populizmom i u priči o odlasku i generalno slanju mladih u državi. No, kada dobiju povjerenje birača, ploču okrenu u nekom drugom pravcu.

Da je sve zapravo igra s budućnošćzu ove igre, a ne ozbiljna politika pokazuju iznosi koji se izdvajaju za plate iz budžeta koji pune gređani.

http://nap.ba/qpost/323841/Plae-direktora-u-javnom-sektoru-u-KS-razlikuju-se-i-u-2000-KM-najvee-u-komunalnoj-privredi-najmanje-u-obrazovanju

Plaće direktora u javnom sektoru u KS razlikuju se i u 2000 KM, najveće u komunalnoj privredi, najmanje u obrazovanju

Piše: A. VrabacNakon što je javno objavljena visina plaća direktora javnih preduzeća i institucija na nivou Federacije BiH, o čemu je podatke zatražila Vlada FBiH, i iz čega je vidljivo da neki direktori imaju plaće i veće od 8.000 KM, pital

Činjenica da su najmanje plate u obrazovanju najbolje demaskira politike kojima očito nije stalo do stvaranja pismenih i uspješnih naraštaja koji bi Bosnu i Hercegovinu poveli ka prosperitetu.

Nerijetko ćete ih čuti kako pričaju da država i svijet ostaju na mladima, ali rijetko ćete vidjeti da konkretnim potezima činjenično potvrđuju ono što govore. Plate direktora osnovnih i srednjih škola su u prosjeku oko 1500 KM i spadaju u najniži rang plata direktora u javnom sektoru.

A osnovne i srednje škole su odskočna daska znanja i poimanja nosilaca budućih procesa u Bosni i Hercegovini, pa se neminovno postavlja pitanje zašto direktori škola u kojima se školuju budući naraštaji imaju toliko niže plate. A ako su niske plate direktora škola, kako tek pričati o platama učitelja i nastavnika. I onda nam institucije nekompetentne i pogubljene vlasti nude planove i agende za bolje obrazovanje, a najmanje plaćaju ljude koji su ključ tog obrazovanja.

No, ključ bi mogla biti činjenica da su se bh. Politikanti zapravo odrekli djece i mladih, pa i njihovog obrazovanja, a okrenuli starima koji kvalitetno mogu poslužiti još koju deceniju za politički opstanak i bogaćenje partijskih lidera i njima odanih ljudi.

A istrošene biračke mase osoba treće životne dobi valja pokopati kad se upokoje na ahiretu. Zato valjda kantonalna vlast u Sarajevu direktoru pogrebnog preduzeća Pokop daje duplo veću platu u odnosu na direktore srednjih i osnovnih škola.

Dakle, oni koji vode računa o djeci i njihovom obrazovanju daleko su potcjenjeniji od osobe koja vodi firmu za posljednji ispraćaj istrošenih biračkih masa treće životne dobi.

Ima li u ovom društvu iko da se ozbiljno bavi svojim poslom i da stručnjacima koji raspoređuju koeficijente plata objasni da je obrazovanje ključ razvoja, a pogrebnička djelatnost posvećena samom kraju života

Ukoliko je naša sudbna u simboličnom odnosu plata direktora škola i Pokopa, onda nam je sudbina crnja nego i zamišljamo.

Nekako prečesto čujemo krilaticu da ako nam uzbu obrazovanje i kulturu, uzeli su nam i državu, ali je rijetko i niti na jednom nivou vlasti ne vidimo u primjeni. Nekoliko je faktora koji utiču na takvo djelovanje vlasti koja bi u situaciji u kakvoj jesmo o djeci, mladima i onima koji ih uče morala da vodi računa kao o kapi vode u pustinji.

Ali naše politike vode loši đaci, osiromašenog vokabulara i intelektalnog dometa, pa je njihov strah od razvoja obrazovanja i dolaska obrazovanih prilično razumljiv, ali nemoguće opravdati. U takvmo slijedu posmatranja direktor Pokopa, bez ličnog poređenja, je simbol grobara budućnosti i države i društva.

Odnosom prema obrazovanju, kulturi, ali i drugim progresivnim segmentima društva naši političari dokazuju da su to što jesu isključivo zbog podmuklog tranzicijskog vremena, u kojem neobrazovani ali kvalitetni lažovi mogu loviti u mutnom.

I dok je tako, prognoze Bosni i Hercegovini kao državi i društvu u cjelini neće moći biti ništa drugo doli najcrnja predviđanja.

Onog trenutka kada grobar bude plaćan isključivo od članarine onih koji se žele ukopati u njegovom aranžmanu, a direktori škola i učitelji/nastavnici onoliko koliko treba da nam djeca budu obrazovana i uspješna, možemo pričati o oporavku društva.

Sve do tada, konstatovati ćemo crne demografske prognoze, a grobari će zadovoljno trljati ruke!