Članek

NEKA JE IZA ĆOŠKA

DIF-ovanje stvarnosti: Konaković i Ministarstvo istine kao specijalitet u službi Čovićeve agende!

I nije Orwell bio prorok. Samo je znao da će svaka vlast koja ne zna da rješava probleme, umjesto toga kontrolisati narativ. I to nam je jedino što ova vlast, s Konakovićem na čelu Ministarstva istine, može trenutno ponuditi.

Piše: Rasim Belko

Uvijek je lakše vladati iluzijom nego stvarnošću. George Orwell je tu jednostavnu, a zastrašujuću činjenicu pretočio u roman “1984.”, gdje Ministarstvo istine briše i prepravlja prošlost kako bi se poklopila s trenutnim interesima vlasti. Sedamdeset šest godina kasnije, Bosna i Hercegovina ne treba roman da bi živjela u tom ambijentu

Kad god pomislite da u bh. politici više nema prostora za apsurd, pojavi se Elmedin Konaković da vas razuvjeri. Čovjek koji funkciju ministra vanjskih poslova već odavno koristi kao backdrop za vlastiti Facebook performans, ovih dana se — umjesto vanjske politike — bavi pisanjem statusa o stvarima koje ne razumije, ali mu dobro dođu za zamjenu teza.

Dok nije u sali za press konferencije, a još rjeđe u nekoj ozbiljnoj diplomatskoj misiji, Konaković vrijeme troši na nadgledanje kadrovskih čistki po Ministarstvu i peglanje ocjena uposlenicima. Kad ni to ne radi — a takvih dana je najviše — tada po Facebooku prosipa statuse u maniru državnika iz zapisa Orwella. I to ne bilo kojeg, nego baš onog iz 1984, ministra u vlastitom Ministarstvu istine.

Ovih dana, ozarena lica nakon što je operacija zaštite interesa Dragana Čovića i Hrvatske uspješno okončana u Briselu i Sarajevu, Dino po Facebooku šiba statuse kao besposlena domaćica po kućnim grupama. I gle apsurda — o svemu u šta je neupućen piše pa i o presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv BiH.

Jer Konaković tu presudu, kao ni samu apelaciju nije ni pročitao, kao što ni većinu tema o kojima piše nikada ozbiljno nije ni pokušao savladati. Umjesto toga, ispaljuje DIF-ovske projektile (da, one čuvene iz fiskulture), valjda računajući na teoriju da će dovoljno bučnim statusima zamagliti činjenicu da je stao na stranu protiv vladavine prava i ljudskih prava u ovoj zemlji.

Ali neće ni pokušati objasniti zašto Evropsko vijeće u svojim zaključcima više i ne spominje Bosnu i Hercegovinu? Jednostavno — lakše mu je ponavljati naučene fraze i pričati o “Kovačevićevoj putovnici” nego priznati da od njegovih najava da Dodik može blokirati maksimalno četiri mjeseca, a potom "Evropa dolazi" — nema ništa. Prošao je peti mjesec, Dodik blokira sve redom, a Dino na Facebooku.

U toj panici, bez koncepta i plana, satjeran vlastitim neznanjem i zavisnošću od HDZ-a, Konaković resetira narativ na sigurnu temu: SDA, Bakir, Komšić, tužba protiv Srbije, veleizdaja… Stara šema kad ostaneš bez sadržaja.

I dok se Dino priprema za novu baražnu paljbu sa statusima, možda bi mu bilo korisno da se prisjeti perioda iz 2022. godine, kad je s NIPadijom kao kum pozirao na naslovnici Magazina s famoznih 250 mjera koje su navodno trebale BiH odvesti na evropski nivo. Nećeš te mjere više naći, jer kad se nisu ispunile, obrisali su ih kao da nikada nisu postojale. “Ono što se ne vidi — nije se ni desilo” — stara DIF-ovska poslovica.

Program kojeg nema, na stranici koje nema

Za ozbiljno uzimati bilo šta što Konaković danas napiše ili izjavi, značilo bi pristati na kolektivno saučesništvo u simulaciji stvarnosti. Vrijeđanje novinara i prozivanje neistomišljenika više nikog ni ne pogađa. Svi znaju da je u ćorsokaku i da odavno služi interesima koje je do jučer nazivao nacionalističkim.

Šlag na tortu je SDP, koji se u ovoj priči pretvorio u politički aparat desnog centra, pomažući Konakoviću da Ministarstvo istine radi prekovremeno. Nekadašnja stranka nade danas je glavni sponzor populizma i zaštitnik nejednakosti. Nermin Nikšić, koji je prije samo dvije godine pozivao na političko odstranjivanje Dodika i Čovića, sada u tandemu s njima kreira sudbinu države. On je playmaker, a Dino krilni centar hegemonističke reprezentacije obojene u boje SNSD-a i HDZ-a.

U takvom društvu, gdje se sve pretvorilo u borbu protiv istine, Orwellova rečenica postaje surova svakodnevica: “Što društvo više tone u laž, to više mrzi one koji govore istinu.” I upravo zato su Konaković i SDP najljući protivnici svakoga ko se i usudi da izgovori riječi “građanska BiH”, “vladavina prava” i “ljudska prava”.

Jer, za sve ostalo — ionako treba pitati izun od Čovića i Dodika.

O Našistima, trećem čavlu u ovom đavoljem paketu, drugi put. Mada, možda ni neće biti potrebe. Njihova politička biografija već odavno miruje na komunalnom odjelu.

I da, ova kolumna nije ni o Konakoviću, ni o Nikšiću, ni o Čoviću i Dodiku. Ovo je o politici simulacije koja je zamijenila politiku sadržaja. O političkoj klasi koja umjesto da vodi društvo prema Evropi, vodi Evropu na Balkan — da nauči kako se demokratski principi mogu fingirati dok se u stvarnosti održava etnički feudalizam.

I nije Orwell bio prorok. Samo je znao da će svaka vlast koja ne zna da rješava probleme, umjesto toga kontrolisati narativ. I to nam je jedino što ova vlast, s Konakovićem na čelu Ministarstva istine, može trenutno ponuditi.

#BiH #SDP #DraganČović #NerminNikšić #ElmedinKonaković #RasimBelko #Sarajevo #NiP #Trojka #Bosna #izdvojeno #SlavenKovačević #HDZ #aparthejd #George #Orwell