Bh. aerodromi u raljama internacionalnih profitera: Koncesijama se pokušava opljačkati FBiH, kao što se pljačka regija!

Piše: Rasim Belko

Aerodrome moramo odbraniti i to mora biti fokus i suština priče o koncesijama koju su Vladi FBiH i javnosti nametnuli američki ambasador Michael Murphy i šef Delegacije EU Johann Sattler.

Jer, čak i oni ekonomski analitičari koji tvrde da aerodrome u FBiH treba dati pod koncesije istovremeno navode i razloge zašto su neke od aerodroma u regiji te koncesije usporile, a neke potpuno unazadile.

Odlazak kompanije Wizz Air sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo očigledno je dio plana kojim se i sarajevski, ali i Aerodrom u Tuzli trebaju ugušiti, dok je Mostar već odavno u gabuli.

Među dioničarima Wizz Aira je i američki JP Morgan, godinama unazad poznat po skandalima u koje su uključeni visoke diplomate i političari, među njima i Jean - Claude Juncker, bivši predsjednik Evropske komisije. Čak je i Sveta stolica zatvorila račun u JP Morgan banci u Italiji, zbog skandala.

Činjenica da je pritisak na nametnutu vlast u FBiH stigao direktno iz američkog i predstavništva EU direktno pokazuje ko stoji iza plana otimanja aerodroma u Bosni i Hercegovini u korist internacionalnih kompanija, pod plaštom lošeg upravljanja tim aerodromima. Stoga je teško povjerovati da su napuštanja stranih kompanija aerodroma Sarajevo i Tuzla produkt slučajnosti i poslovnih razloga.

Analitičar Alen Šćuric, stručnjak za zrakoplovstvo iz Zagreba, koji je nedavno za Klix govorio da bh. aerodromi trebaju u koncesiju, i sam priznaje da većina regionalnih koji su pod koncesijama posluje slabije nego prije.

“Koncesije u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Skoplju i Prištini nisu bile racionalne. To su gradovi čiji su aerodromi mogli napraviti ekspanziju vlastitim sredstvima, to su aerodromi koji su bili izuzetno dobro vođeni. Ozbiljno su rasli, čak i više nego što rastu danas. Posebno se to odnosi na Zagreb i Ljubljanu. Izuzetno kvalitetno su radili”, veli Šćuric, ali nas ipak nastoji ubijediti da mi trebamo dati aerodrome u koncesije, iako nam niko ne može i neće garantovati da ti aerodromi neće potom biti ugašeni zbog neisplativosti.

Nije zanemariva ni priča o koruptivnim rabotama i uslovljavanja o kojima su pisali mediji u Srbiji. No, vratimo se na Bosnu i Hercegovinu u kojoj se ambasadori i diplomate ponašaju kao šerifi, koji bi da vjerujemo njima a ne svojim očima i pameti. Tako nam objašnjavaju da energetiku trebamo razvaliti iako smo jedna od rijetkih zemalja kojoj struje ne fali, čak je i izvozimo. Ali ne odgovara diplomatama, naročito američkim i EU, da mi izvozimo, oni su tu da te novce prebace u svoje kompanije.

Isto tako bi i aerodrome, koji se uz ulaganja mogu učiniti uspješnijim od regionalnih, pretvorili u zlatne koke svojih kompanija, a onda bismo za 10-20 godina čitali New York Times ili nekog Asanža kako su ti ambasadori uzimali milione da to naštimaju, dok su nama pričali da je borba protiv korupcije ključni problem. Nije da toga nije bilo, naprotiv.

Stoga je odgovornost da sačuvaju aerodrome u vlasništvu građana Bosne i Hercegovine isključivo na Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, premijeru Nerminu Nikšiću i lokalnim vlastima kada su u pitanju Tuzla i Mostar.

U ovoj državi novca ima, a i kada nema olako se institucije zadužuju, pa je stoga razumno, potrebno i neophodno da ako treba zaduže se kod kreditora i opreme te aerodrome kako bi ispunjavali najviše standarde. Aerodrom Sarajevo već je dobar dio tog posla uradio.

I da, ako Wizz Air i ostale kompanije u američkom i evropskom vlasništvu ne žele na takve aerodrome, onda treba pronaći kompanije koje žele i ne osvrtati se na to što će nam Murphy i Sattler prijetiti sankcijama, jer valjda nam je cilj da kao društvo i država preživimo i živimo bolje a ne da se svidimo šerifima koji bi da nam uvode pravila koja nigdje drugdje ne smiju.

I da, podaci o poslovanju kažu da je Međunarodni aerodrom Sarajevo u protekle dvije godine i pored svih problema i ulaganja poslovao pozitivno, s višemilionskom dobiti.

Dakle, očigledno je da je ambasador Murphy bio maliciozan kada je u obrazlaganju pisma kazao da bi aerodromi bolje poslovali kada bi se njima bolje upravljalo. S obzirom na činjenicu da su u postkorona godini u Aerodromu Sarajevo napravili milionsku dobit, jasno je da prostora za napredak ima u kapacitetu domaćeg upravljanja.

S druge strane, lažnom se pokazala i priča kako regionalni aerodromi bilježe ozbiljan rast nakon koncesija, s obzirom da neki od njih bilježe pad prometa, neki su prisiljeni da usporavaju rast prometa, a neki su izgubili potencijal kakav su imali prije koncesije.

Sve to vodi do zaključka da je jedini cilj oteti aerodrome u BiH zarad brzog šićara internacionalnih mešetara, pa bi Nikšiću i njegovim ministrima to moralo biti jasno, prije nego im građani budu morali objašnjavati s ulica. A Nikšić dobro zna kako to izgleda.